Poslovni razgovor, priprema i vođenje poslovnog razgovora

Usmeno verbalno komuniciranje predstavlja najveći deo ukupnog komuniciranja u poslovnom svetu, pri čemu poslovni razgovori zauzimaju posebno važno mesto.
Pri definisanju poslovnog razgovora je potrebno sagledati ga kao kompleksni skup ponašanja dve strane koje stupaju u komunikacionu interakciju, i primetiti da je on više od prostog sastanka dve osobe koje zajedno pričaju o nečemu.

Poslovni razgovor ćemo definisati kao svaku usmenu razmenu informacija sa drugim licem koja je unapred organizovana i koja za cilj ima nekakvu akciju vezanu za poslovanje bar jedne strane.Najvažnija odlika poslovnog razgovora je da je dobro organizovan, jer samo dobra priprema osigurava dobre rezultate.

Poslovne razgovore najpre možemo podeliti po tome da li u njima učestvuju osobe koje su iz jedne organizacije ili razgovaraju osobe od kojih jedna strana nije iz naše organizacije. Dalje, možemo razlikovati različite oblike poslovnih razgovora:
• Konsultacija (brifing) – kraći razgovor u okviru organizacije koji za cilj ima obezbeđivanje potrebnih informacija ili dogovor oko određene akcije.
• Sednica – periodični ili vanredni sastanak vodećih ljudi u organizaciji ili nekom njenom delu, gde se sumiraju rezultati nekih završenih aktivnosti, diskutuje o trenutnim aktivnostima ili dogovara o budućem smeru delovanja.
• Konferencije, konvencije i simpozijumi – veći skupovi osoba iz iste delatnosti, gde se razmenjuju iskustva, upoznaju novi pravci i načini rada.
• Klasični poslovni razgovor – jedan ili više sastanaka između bar dve strane koje međusobno dogovaraju uspostavljanje, održavanje ili modifikovanje međusobnog odnosa i saradnje.

Faze poslovnog razgovora su:

Priprema – Definišite jasno i konkretno cilj koji želite da postignete. Definišite na šta ste spremni da pristanete, a od čega ne možete odustati. Informišite se u potpunosti o osobama sa kojima ćete razgovarati, o njihovoj radnoj organizaciji, o temi razgovora i o svojim snagama i slabostima. Napravite strategiju i “plan B”. Dogovorite se sa drugom stranom o mestu, vremenu i temi prvog susreta.

Početak i upoznavanje – Ne treba žuriti u temu razgovora pre nego što se dobro upoznate i opustite. Investirajte neko vreme u stvaranje dobrih odnosa i poverenje druge strane.

Informisanje – Jedna i druga strana, naizmenično, izlažu najvažnije informacije i stavove koje imaju. U ovoj fazi se ne treba raspravljati i ubeđivati, za sada samo slušate drugu stranu, eventualno tražeći da pojasni nešto. Drugu stranu ne treba prekidati. Kada završi sa izlaganjem, upitajte je za pojašnjenja i detalje.

Argumentisanje – Na osnovu informacija dobijenih u prethodnoj fazi, ulazite u ravnopravan dijalog, gde pokušavate da nađete zajedničku osnovu oko koje se možete složiti. Krenite od onoga što se slažete, a ne od različitih stavova!

Neutralisanje prigovora – Kada ste razmenili stavove, ostaju sitniji prigovori koje treba rzarešiti na obostanu korist.

Odluka – Bilo da je odluka da se sarađuje ili da se odustane, ostanite u dobrim odnosima sa drugom stranom, jer nikada ne znate kada ćete se ponovo sresti, a i ne želite da loša slika o vama kruži gradom.